Mijo Kovačić

Mijo Kovačić rođen je 5. kolovoza 1935. kao najmlađe od petero djece, u podravskom zaseoku Gornjoj Šumi, nekoliko kilometara udaljenom od Molva i Hlebina. Osjetljivi dječak Mijo proveo je djetinjstvo vezan uz majku Anu koja je svoju maštovitost prenijela na sina: hranila je i razvijala Mijinu fantaziju pučkom naracijom, nerijetko stravična sadržaja, i to je u dječaku ostavilo neizbrisiv trag. Obilje je u podravskom kraju bilo nepoznanica. Moglo se opstati ako su se prihvatile dvije seljačke vrline: rad i štednja. Dok je bio dijete, Mijo je dane provodio uz kravu na paši. Tu je svoju kravu "upoznao u dušu" i ona će ga kasnije pratiti kao model kroz čitavo njegovo slikarstvo. Četiri razreda osnovne škole Mijo je pohađao u Molvama. Tih dnevnih sedam kilometara koje je propješačio nije bila samo faza njegova "prilagođavanja društvu", bilo je to i svojevrsno školovanje" u velikoj učionici prirode", u kojoj je uspješno svladao "tečaj" botanike, zoologije, anatomije i svih ostalih "predmeta" iz života sela. U toj mu je "akademiji" preostalo jedino perfekcioniranje slikarskog zanata. Mijino je djetinjstvo bilo melankolično. Svoju je mnogostranu darovitost očitovao vrlo rano. Želio je nastaviti školovanje, no u tegobnoj seljačkoj stvarnosti to je morao ostati nedosanjan san. Kasnije se na nekim njegovim slikama pojavljivao taj osamljeni i povučeni seoski dječak uz kravlju zapregu, uz kacu s grožđem u vinogradu, na prečki seljačkih kola ili kako stišče uza se mačka svog djetinjstva, ili kako na leđima majke začuđeno promatra svijet koji tone u blatu Općeg potopa. Nezaboravni dječak koji se nesvjesno odupirao odrastanju, jer je znao da je iskustvo odraslih potop u kojem tonu ljepota i naivnost svijeta. U Mijinim zimama nema zimskih radosti, na ledu njegovih slika nikada se nije sklizalo ni jedno dijete. On je, reklo bi se "knjiški", bio pjesnik "šekspirskog tragičnog usmjerenja". Mijo se ni s jednim svojim motivom ne igra poput verbalističkog žonglera, Pred svakim je svojim motivom Mijo ozbiljan, podjednako je nepotkupljiv kada je u pitanju tzv. "frivolna" tema, kao i ona vezana uz tragična zbivanja. U njemu ta ozbiljnost izjednačava motiv ljubavi i erotike s bilo kojim motivom života i smrti.

Presudne 1953. osamnaestogodišnji seljak iz Gornje Šume prvi se put susreće s imenima Krste Hegedušića i Ivana Generalića. Hegedušić je u dalekom Zagrebu nedostižan, ali Ivan Generalić živi u susjednim Hlebinama. Susret s njim nije bio presudan toliko kao "školska poduka" koliko kao ohrabrujući primjer: pred njim je stajao neškolovan seljak koji je postao poznat i proslavljen slikar u svijetu! Mijinoj mudrosti nije ni bilo potrebno više od te spoznaje. I tako je započeo njegov dugogodišnji studij u "akademiji" seoskog dvorišta u Gornjoj Šumi. To je bio stvarni studij u kojem je samouki slikar stekao najviše zvanje, najviši stupanj majstorstva.

Godine 1954. mladi slikar izlaže prvi put u Koprivnici s Gažijem, Filipovićem i Večenajem. Bio je to ohrabrujući i obećavajući nastup. Među važnijim Mijinim susretima svakako je susret s Grgom Gamulinom (1964.), koji je prvi u Hrvatskoj bez predrasuda prišao teoriji naivne umjetnosti. Rezultirao je najiscrpnijim monografskim djelom o Mijinu slikarstvu (Kovačić, 1976.). Više od jednog desetljeća poslije, objavljeno je drugo monografsko djelo iz pera Vladimira Malekovića, (Mijo Kovačić, 1989.), a 1999. i treće, u izdanju Kovačićeva bečkog prijatelja i mecene Petera Infelda. Ta su tri djela ugradila slikarstvo Mije Kovačića u hrvatsku i europsku umjetnost naših dana.

S velikim se majstorima i njihovim djelima Kovačić suočavao hrabro i nerijetko vrlo samopouzdano. "Veliki me majstori nisu mogli skrenuti, oni su gledali svoje ljude i pejzaže u svom vremenu, kao što ih ja gledam u ovom svom", naglašavao je. On ih "čita" sa strašću i uživanjem, otkriva u njima sve ono što je sam morao otkrivati u svojoj "akademiji" u Gornjoj Šumi. Mudar i samozatajan, stvara i danas, uvjeren da još nije naslikao najbolju sliku.

Ovdje možete pročitati cjelovit životopis koji potpisuje Josip Depolo.

Hrvatski slikari naivne umjetnosti
Ivan Generalić
Ivan Rabuzin
Ivan Večenaj
Ivan Lacković

Site by brlog